Većina žena danas ima pratnju na svom porodu. Ponekad je to suprug, ponekad doula, mama ili prijateljica. Po meni to nije samo lijepo i važno, po meni je to nužno. Za najveću transformaciju u životu potrebna je i najsnažnija podrška. I to ona koju žena odabere.
Naša priprema za trudnoću i porod
Suprug i ja krenuli smo se pripremati za trudnoću prije nego se ona dogodila. Zajedno smo prolazili višemjesečni program edukacije, a nakon toga i neke dodatne tečajeve, čitali knjige, a najviše od svega, o svemu puno, puno razgovarali. Kada smo ostvarili trudnoću, moj suprug ni u jednom trenutku nije smatrao da sam (samo) ja ta koja se treba pripremiti za porod i roditeljstvo, već da je njemu ta priprema jednako potrebna i važna. Dapače, ponekad kad bih ja sumnjala treba li nam nešto, on je bio taj koji je argumentirano iznio svoje stavove može li nam neka edukacija pomoći.
A kada se radi o tome da će biti sa mnom na porodu, njemu nikad nije bila opcija da ne bude. Moram priznati da sam često zastala nad time s kolikom sigurnošću je govorio da ćemo nas troje imati prekrasno iskustvo poroda. Njemu ne-sudjelovanje nikada nije bilo opcija. Sjećam se jednog ručka na kojem su se drugi muškarci čudili što on želi biti na porodu sa mnom. A on je tako smireno i sigurno govorio o svojoj odluci.
Apsolutno je valjano ne biti na porodu, ako znaš da nećeš moći izdržati. Iz bilo kojeg fizičkog ili emocionalnog razloga. Ali ako si tata, i ne osjećaš se spremnim, a htio bi biti prisutan na rođenju svog klupka ljubavi, vjeruj mi, vrijedi uložiti i vrijeme i trud i novac u pripremu.
Moj suprug kao aktivni sudionik
Za mene suprug na porodu nije pratnja. On ne “prati” mene, već je aktivni sudionik koji zna kakav porod želimo i koji dobro poznaje i mene i našu bebu. On je sudionik koji može jednako valjano uskočiti s odgovorom na pitanja primalja ili liječnika kao i ja. I on je apsolutno jednako važan roditelj našoj bebi kao i ja.
Za mene on nije pratnja. On je moj suprug, moj stup, moja snaga, on je tata naše bebe i on želi doživjeti dolazak našeg djeteta na ovaj svijet.
Nedavno sam objavila priču o svom porodu. Ta priča, to moje iskustvo poroda ne bi bilo nimalo jednako da on nije bio sa mnom. Često muškarci kažu da su se nakon sudjelovanja na porodu još više zaljubili u svoje supruge. Tijekom svog poroda ja se u svog supruga nisam (samo) zaljubila. Ja sam (ponovno) ostala očarana, oduševljena i dirnuta njegovom količinom strpljivosti, podrške i razumijevanja. Naša ljubav je tada poprimila još jednu novu dimenziju.
I za njega je porod bio transformirajuće iskustvo. On ga nije osjetio jedino na fizičkoj dimenziji, ali na svim ostalima jest. I za njega je ovo bilo duboko emocionalno i duhovno iskustvo. I jednako kao što smo beba i ja imale neko vrijeme da uronimo u taj novi svijet, tako ga je imao i on, prolazeći s nama kroz ovo iskustvo.
Kada sam napisala našu priču s poroda, dala sam je njemu prvome da pročita. Ništa nije rekao. Sa suzama u očima me zagrlio. Znala sam da ponovno prolazi kroz intenzitet osjećaja kroz koji smo prolazili i tada…
Dragi (budući) tata…
Ako u ovom trenutku čekaš dolazak svoje bebe na svijet, prepusti se. Prepusti se trenucima sa svojom suprugom, prepusti se svojim osjećajima, i odaberi ono što ti najviše može pomoći u pripremi. Tvoja supruga i tvoja beba te trebaju. Čak i ako nosiš strah i brigu, one te trebaju. Trebaju te sa svim tvojim emocijama, sa svim tvojim snagama, sa svime što ti jesi. Možeš se pripremiti, možeš se educirati, možeš doći više u kontakt sa samim sobom. Vjeruj mi, isplatit će se sve što si uložio u pripremu. I strah možda neće nestati, ali nadvladat će ga osjećaj ogromne nestrpljivosti, želje i iščekivanja da budeš tu sa svojom suprugom kada vaša beba stigne na ovaj svijet.
Na kraju, želim s tobom podijeliti ono što je rekao moj suprug. Pitala sam ga jučer što bi on poručio (budućem) tati koji tek razmišlja o svom prisustvu na porodu.
“Rekao bih mu ovo: To je najvažniji trenutak u 9 mjeseci koliko čekaš svoju bebu. To su prve sekunde i minute koje tvoje dijete doživljava na ovome svijetu. I to su jako dragocjeni trenuci i za tebe i za to dijete. I ako želiš zaista biti prisutan u životu svog djeteta, počni od prve sekunde. Nemaš se čega bojati. Jer taj cijeli proces je sam po sebi prirodan, priroda će odraditi svoje. Ti samo trebaš biti tu za svoju suprugu i za svoje dijete. Sigurno ti ne bude žao. Jer ima još jedna mala, a velika stvar. Vjerojatno ćeš i prije svoje supruge vidjeti vaše dijete. I to je velika, velika čast. A ako si zaljubljen do ušiju u svoju suprugu, zaljubit ćeš se još jače. Kada vidiš svoju suprugu koliko toga podnosi, ta slika, to iskustvo, jednostavno te ne može mimoići.“
❤️
