Kada počinje majčinstvo
Jednom sam naišla na post s pitanjem kada počinje majčinstvo. Većina odgovora odnosila se na situacije poput “Kada smo odlučili da želimo imati bebu”, “Kada sam ostala trudna” i sl.
I krenula sam razmišljati što bih ja na to rekla. Meni se čini da majčinstvo počinje puno ranije, puno prije nego se dogodi neki aktivni korak ili prije nego naša beba zaista i krene rasti u nama. Rekla bih da počinje u onom trenutku kada se javi prva misao o tome da žena želi biti mama, kada ju obuzme toplina u srcu pri pomisli da će u njoj rasti novi život.
Pokušavala sam se sjetiti kada se meni to dogodilo. Je li to bio neki poseban trenutak? Nekako mi se čini da sam oduvijek znala da želim biti mama. Nisam uvijek osjećala i mislila da će to biti ostvarivo, ali nekako mi se čini da je ta želja u meni oduvijek postojala. Razmišljajući o tome, sjetila sam se svoje mame. Iz moje perspektive uvijek mi se činilo da je njoj majčinstvo u svakoj pori, u svakoj stanici tijela, i da joj sve vezano uz majčinstvo ide s lakoćom. No, kako sam postajala starija, bila sam svjesnija da majčinstvo nije baš jednostavno i lako.
Kada sam pomislila da želim biti mama
Sjetila sam se trenutka u kojem sam prvi put pomislila na majčinstvo. Bila sam mala djevojčica, od možda 6 ili 7 godina. Bile smo u crkvi, a moja mama je stajala iza mene i pjevala. Uživala sam slušajući njezin glas. Sjećam se kad sam je pogledala i pomislila: “I ja želim biti mama kao moja mama.”
Od tog trenutka prošlo je puno godina. U svim tim godinama miješale su mi se misli i osjećaji oko majčinstva. Često sam se znala pitati: Hoće li se to meni ostvariti? Ako se ne ostvaruje, možda to nije za mene, možda to nije moj put. U meni je uvijek tinjala iskrena i duboka želja da budem mama, duboka želja da ljubav koju imam dam malom biću, i da tom biću moja ljubav pomaže rasti.
Kada sam postala mama
Ono što godinama prije nego sam postala mama nisam znala jest da me sve ono što sam tada radila pripremalo za ovu ulogu. Majčinstvo mi se dogodilo upravo onda kada sam bila potpuno spremna i kada sam zaista mogla ući u tu ulogu kao zrela osoba.
To ne znači da me neke situacije ne izuju iz cipela.
To ne znači da se u nekim situacijama ne osjećam bespomoćno.
To znači da imam snage proći kroz te situacije.
To znači da mogu prihvatiti svoje nesavršenosti i mane.
Nedavno me jedna prijateljica pitala pomaže li mi u majčinstvu to što sam studirala psihologiju. Psihologija mi puno pomaže u razumijevanju sebe i drugih oko sebe. No, ono što je meni bilo najznačajnije u pripremi za majčinstvo jesu znanja iz specifičnog područja koje nije dio studija – perinatalne psihologije. I tek sam zagrebala površinu tog područja, a već mi je napravilo ogromnu promjenu.
Prije nekoliko godina za puno stvari koje su mi se dogodile rekla bih da su jednostavno došle k meni. Danas o tome mislim drugačije. Danas znam da ono što je došlo do mene došlo je zato što sam ja to svjesno tražila. I približavala se onome što želim, korak po korak.
Svjesno sam tražila i iščekivala i ulogu mame. I ta uloga mi je stigla, stigla je s mojom prekrasnom, čudesnom djevojčicom. ❤️
