Za tatu M.
U našem domu za sve je kriv – tata.
Za ranojutarnja dizanja iz kreveta kada prije odlaska (po)ljubi svoje dvije djevojčice,
za razne doručke koji nas čekaju na stolu,
za pospremljeno suđe,
za pripremu jednog, drugog i trećeg cijeđenog soka,
za odlaske u dućan kad mama (ja) poželi nešto,
za dizajn najljepših pozivnica,
za sviranje gitare, kojima nas osvaja po tisućiti put,
za pjesme kojima nas dira u srce,
za spontane plesove u dnevnom boravku,
za fore za koje kaže da nisu smiješne, a nas nasmiju kao ništa drugo,
za pripremu obroka po želji,
za odlaske na izlete i putovanja,
za vodstvo u planinama (i “planinama”),
za male rituale zavođenja kroz dan,
za ono “mogu ja to napraviti”, nakon ne znam koje stvari u danu,
za neiscrpnu količinu empatije i slušanja,
za podršku kad mi se čini da više ne mogu,
za beskrajnu vjeru u nas, u budućnost, u život,
za smirenost onda kada je najteže,
za zagrljaje, razgovore i poglede koji liječe…
A najviše od svega, kriv je za neizmjernu količinu ljubavi kojom smo blagoslovljene mi – njegove dvije djevojčice.
Tate su tako važni, i tako potrebni
Uvijek ću isticati koliko su tate važni i potrebni. Mama je mama. I ona ima beskrajnu važnost za život djeteta, i cijele obitelji. Ali tu obitelj upotpunjava tata. Tate su u isto vrijeme tako snažni, moćni, i energični, ali i posebno nježni i topli. Imaju tako važnu ulogu u izgradnji obitelji.
I njima nekad (čitaj: svaki dan) treba reći da su voljeni, cijenjeni i potrebni. I da su viđeni i doživljeni, takvi kakvi jesu. I njima treba podrška. I njima treba razumijevanje za sve one situacije kada žele, a ne znaju kako, kada pokušavaju, a boje se da će pogriješiti.
Naše društvo, naše obitelji trebaju tate koji su prisutni, koji su svjesni sebe, koji su osnaženi, podržani i dobrodošli – sa svime što jesu – i sigurnostima i nesigurnostima, hrabrošću i strahovima, sa svim osjećajima koje nose u sebi.
Danas svu “krivnju” želim svaliti na svog supruga, na tatu naše djevojčice.
Danas mu želim reći da je on najsnažniji stup naše obitelji, da je naš najsnažniji i najtopliji oslonac.
Danas i zauvijek želim da zna da cijenim i (svakodnevno) zahvaljujem za njegovu smirenost u trenucima kada je (pre)teško smiriti se.
Danas znam da sam upravo njega željela kao svog supruga jer sam u njemu vidjela ono što je on danas – najnježniji, najtopliji, najsvjesniji i najprisutniji tata!
Sretan ti Dan očeva, najbolji tata na svijetu! ♥️
