Stigla je. Toliko željena beba. Sjećam se tih trenutaka kao da su bili jučer. Neopisiva sreća i zahvalnost jer je tu, u meni. Tih prvih nekoliko dana bili su mi prekrasni, bile smo samo beba i ja. Osjećala sam se tako bogatom i blagoslovljenom. No, kako moj mozak u nekom trenutku krene opasno analizirati počela sam se pitati: Hm… A neki simptomi trudnoće?
I tako sam dan po dan čekala hoće li se pojaviti neki simptomi, da budem još sigurnija da je beba tu. A onda…jednom kad je krenulo, simptomi nisu prestajali. Počele su mučnine koje su trajale cijeli dan. Ponekad nisu bile intenzivne kroz jutro, ali su se prema večeri pojačavale. Nekad su bile prisutne cijeli dan. Nekad su prije spavanja bile toliko jake, da sam mislila da neću izdržati. Nešto prije završetka prvog tromjesečja počela su i povraćanja. Ona nisu bila toliko česta, ali su uz mučnine bila iscrpljujuća.
Što mi je pomagalo na putovanju kroz trudnoću?
- Prije svega, moja prehrana bila je uglavnom bazirana na voću – u to vrijeme prestala sam piti smoothieje jer mi je takva “izmiješana” hrana počela škoditi, no pojedinačno voće (posebno jabuke i banane) sam dobro prihvaćala; uz to, uvijek sam uz sebe imala vrećicu badema
- Fokusirala sam se na druge stvari – tada sam još radila i nastojala sam si isplanirati dan kako bi mi mozak bio manje zaokupljen mučninom u želucu
- Više sam odmarala, u nekim trenucima kad je bilo neizdrživo nije mi preostajalo ništa drugo nego ležati i čekati da prestane
- Nastojala sam se opustiti i odmoriti u kontaktu sa suprugom (oksitocin je bio naša mantra kroz cijelu trudnoću, pa i sada 🙂).
Negdje na početku 5. mjeseca trudnoće polako su mučnine i povraćanja prestajali. Nadala sam se da ću biti bolje. No, tada je krenuo novi simptom – glavobolje. Osim što ih je bilo teško podnositi bojala sam da nisu znak nečeg ozbiljnijeg. Na svu sreću nisu bile.
Kako sam se uhvatila u koštac s njima?
- Nikako nisam htjela uzimati bilo kakve lijekove; bila sam svjesna da svaka takva tvar dolazi i do moje bebe i nastojala sam to spriječiti
- Uzimala sam pauze tijekom radnog dana, micala sam se povremeno od ekrana kako bih odmorila oči
- Najbolja i najkorisnija tehnika (ponovno) – kontakt sa suprugom – razgovor, dodir, prisjećanje na lijepe trenutke, boravak na svježem zraku i šetnja u prirodi.
Iako sam za sve simptome pronalazila načine da se nekako s njima nosim, ipak, znala me uhvatiti tuga. Činilo mi se da nemam kontrolu nad svojim tijelom i da ne mogu ni predvidjeti što će biti dalje. Bojala sam se hoću li imati snage izdržati cijelu trudnoću.
S druge strane, otpočetka trudnoće imala sam (uz supruga) najsnažniju podršku – svoju bebu. Mi smo toliko komunicirale, povezivale se, bile bliske jedna s drugom i ja sam, unatoč svim poteškoćama, duboko u sebi osjećala da da će sve biti dobro.
Uz povezivanje s bebom, ono što mi je također pomoglo u trudnoći, pogotovo kao priprema za porod, jest vježbanje. Od početka drugog tromjesečja vježbala sam prema Spinning Babies, i to mi je postala rutina. Uživala sam ja, a poprilično sam sigurna da i moja beba.
Moje putovanje kroz trudnoću bilo je baš to – putovanje. Putovanje koje je i mene i moju bebu dovelo do tog posebnog i važnog događaja – poroda.
Znaš li što sam naučila na svom putovanju kroz trudnoću?
- Prije svega, slušati svoje tijelo – čini mi se da je moje tijelo kroz ovu trudnoću htjelo odmor i usporavanje; i nisam uvijek bila najbolja u ispunjavanju toga, ali me to naučilo da sada sa svojom bebom živim usporenije, i smirenije
- Primati podršku – bilo riječima, bilo dodirom, kroz ovakve trenutke ne moram sama
- Otpustiti kontrolu – nisam ni mogla ni znala kontrolirati simptome trudnoće, i nisam mogla kontrolirati kako ću biti dalje; mogla sam ići dan po dan i prepustiti svome tijelu da prođe kroz ono što mora.
Sve ovo, i dobre i one malo manje dobre i teže situacije bile su izvanredna priprema za porod. Toga sam postala svjesna tek kasnije. Moje tijelo, moj um i moj duh su savršeno izbalansirani i točno znaju što trebaju raditi.
Ponekad ih samo trebamo o(t)pustiti 🙂
