Ne volim Nove godine
Oduvijek sam bila osoba koja ne voli Nove godine. Ne volim velike prekretnice koje po nečemu trebaju biti posebne.
Nova godina je najčešće obilježena najluđom noći u godini i donošenjem novogodišnjih odluka. Nijedna od te dvije stvari nikada mi nije bila važna. U svojim srednjoškolskim i studentskim danima više sam se opterećivala time da trebam nekako proslaviti taj dolazak nove godine, nego što sam to zapravo htjela. Jer, nakon te noći uvijek bi uslijedila pitanja “Gdje si bila za Novu? Kako ti je bilo?” i slično. Ovaj dio oko novogodišnjih odluka barem nije bio toliko popularan u društvu, koliko na više “prešutnom” terenu. O odlukama se pričalo na portalima i u televizijskim ili radio emisijama.
Nikada nisam bila obožavatelj tih posebno značajnih dana, uvijek su mi samo stvarali stres i pritisak. A zanimljivo je da je upravo objavljivanje novogodišnjih tekstova na Facebooku mene vratilo pisanju…
Znam zašto sam se vratila pisanju
Danas kad o tome razmišljam svjesna sam zašto se to dogodilo.
Svoju nelagodu i nervozu oko toga što često nisam imala isplaniranu najluđu noć u godini, a ni plan za novu godinu, umirila sam svojim pisanjem. Posebno prije desetak godina kad sam s time i krenula. Kroz godine, kako sam sazrijevala i radila na svom osobnom razvoju, prestala sam se zamarati time što tko misli o mom provođenju vremena, kao i time što drugi misle o mojoj uspješnoj ili neuspješnoj protekloj godini. Moji novogodišnji postovi postali su nešto čemu sam se veselila i što mi je na određeni način pomoglo integrirati i iscijeliti iskustva iz prethodne godine.
Ono što me još i više motiviralo bila je činjenica da sam nakon objavljenog teksta često dobivala poruke od prijatelja kako su s nestrpljenjem čekali da objavim svoj novi tekst.
Danas, nakon što je prošlo 10 godina od mog prvog novogodišnjeg teksta, ponosna sam i sretna što se kroz ove tekstove mogu podsjetiti na sva svoja prethodna iskustva, na uspjehe i neuspjehe, na prekrasne i (pre)teške dane. Ono što mi je još važnije, ovi tekstovi pokazuju mi koliko sam se kroz godine mijenjala i koliko sam “(na)rasla”.
Želim ti reći – dosljednost i posvećenost vrijedne su navike, možda će te nešto s čime danas počneš odvesti na put života za kojim čezneš ili o kome sanjaš. Nikada nije kasno krenuti.
Zamisli što sve možeš ostvariti do sljedeće godine u ovo vrijeme, ako sada kreneš.
Izbor je tvoj.
