Novogodišnja razmišljanja No. 10
Intenzivna, najintenzivnija do sada. I nikada teže za opisati kakva je bila.
Prožeta razočaranjima, najviše u ljude. Ali nema razočaranja bez očaranja, a ja sam sebe znala očarati krivim stvarima i krivim ljudima. Prožeta strahovima, onima od kojih padaš na koljena i ne znaš kako se podići jer ti strahovi prožimaju svaki dio tijela. Previše krivih rečenica, pogleda, pitanja, nerazumijevanja, previše situacija u kojima se čudiš kako je moguće da nitko ne razumije, kako je moguće da nitko ne želi razumjeti i otvoriti sebe za istinu i iskrenost. Godina koja me podsjetila na neke ranije bolne trenutke u kojima je jedino što preostaje bila – vjera.
Bila je ovo godina u kojoj je odgovor “dobro” na pitanje “kako si” iza sebe skrivao svu paletu različitih osjećaja i doživljaja. I s razlogom sam ih čuvala u sebi. Otvoriti se zahtijeva ogromnu količinu sigurnosti i snage, ali još više zahtijeva prepoznavanje može li i želi li druga strana čuti ono što imam za reći. A ja nikad nisam znala voditi površne razgovore, nedostajalo bi mi riječi, pitanja, svega. Naučila sam da trebam prepoznati tko može i treba čuti ono najdublje u meni.
S druge strane, bila je ovo posebna godina, najposebnija do sada. Godina u kojoj sam naučila vjerovati sebi i svome tijelu. Godina u kojoj sam naučila vjerovati svojim instinktima i svojoj intuiciji. I trudila se biti bolja prema sebi i više cijeniti sebe. I priznajem, imam tu još puno za učiti.
Ovo je bila godina u kojoj su se dogodile čudesne stvari.
One o kojima ne pričaš drugima jer ti ne bi vjerovali i ne bi razumjeli. Tako čudesni i u isto vrijeme tako stvarni događaji, događaji koji su stvorili jednu prekrasnu, najljepšu priču. 💚
“Ono prije je bilo ljuljanje na ljuljački, a sada, u braku, našli smo svoj centar. Ono kad si na mirnom, u potpunosti centriranom mjestu ljuljačke. E to je naš centar. Baš to.”
A moj centar u ovoj godini bio je upravo – on. Moje sidro. Moja snaga. Moja podrška. Moje umirenje. Moja nada. Moja ljubav u apsolutno svakom smislu te riječi.
Nitko nikada nije i neće moći nadmašiti toliku količinu strpljivosti, nježnosti, brige i ogromne količine ljubavi. Čovjek koji će nakon napravljene 358. stvari u danu reći: “Ali meni to stvarno nije teško”. Čovjek za kojeg ne postoji odustajanje i koji bezuvjetno vjeruje u to da će sve biti dobro. A ja bezuvjetno vjerujem njemu, i beskrajno sam ponosna i zahvalna što upravo njega mogu nazivati svojim čovjekom, svojom ljubavi.
“Samo srce koje je ranjeno, potrgano, može savršeno ljubiti. I mi imamo tu savršenu ljubav. Jer nam srce nije uvijek cijelo. I nije neokrznuto svime što nam se događa. Ali mi ga jedno drugome liječimo, iscjeljujemo.”
Beskrajno i neizmjerno ti hvala, M., što ti iscjeljuješ moje. ❤
Bila je ovo i godina zagrljaja.
Bila je ovo godina i onih velikih, posebnih zagrljaja, kada dječje srce osjeti da su riječi suvišne i da jedino što treba je – zagrliti. A njih dvije to rade na poseban način.
U ovoj sam godini bezbroj puta poželjela da je ona tu, samo da bude prisutna. Da me podsjeti da sam došla od nje i da u sebi nosim dio one najveće, one nevjerojatne snage koju je samo ona imala, i koja će mi trebati.
Hvala joj što mi je ostavila bezrezervnu i snažnu podršku koja je uvijek tu za mene.
Ne volim govoriti o teškim i izazovnim vremenima. Vremena su onakva kakvima ih mi činimo i mi doživljavamo.
I zato vam želim da u novoj godini budete svoji, neopterećeni onim vanjskim, da se više vratite sebi i u sebe, da se povežete s onim svojim najdubljim “ja” i iz njega crpite snagu. Želim vam unutarnji mir i smirenost, i da na kraju svakog dana svjesno udahnete i zahvalite što ste tu.
I želim vam, od srca vam želim još jednu, najvažniju stvar – da vjerujete u čuda.
Jer, garantiram vam, skroz, skroz su moguća. ☺️
Sretna vam nova 2024. godina!
