1. siječnja 2021.
Draga 2020., hvala ti. Bila si čudna, nesigurna, izazovna, tužna, potresena, poplavljena. I – životna. Neki stari strahovi su se ponavljali, neki novi se pojavili. Neke stare brige prošle, neke nove postale dio mog života.
Novogodišnja razmišljanja
Nikada nisam bila obožavatelj tih posebno značajnih dana, uvijek su mi samo stvarali stres i pritisak. A zanimljivo je da je upravo objavljivanje novogodišnjih tekstova na Facebooku mene vratilo pisanju…
…
Danas, nakon što je prošlo 11 godina od mog prvog novogodišnjeg teksta, ponosna sam i sretna što se kroz ove tekstove mogu podsjetiti na sva svoja prethodna iskustva, na uspjehe i neuspjehe, na prekrasne i (pre)teške dane, ali još važnije od toga, ovi tekstovi pokazuju mi koliko sam se kroz godine mijenjala i koliko sam “(na)rasla”.
1. siječnja 2020.
Strah da će sve stati. Zaustaviti se. Biti zaboravljeno. Strah da će završiti ranije od očekivanoga. Strah da neću imati snage.
Strah da ću se pokolebati. Strah da ću ponovno hodati sivim institutom, onim sivim hodnicima od kojih se ledi krv u žilama.
1. siječnja 2019.
Za mjesec dana bolovanja (koje je trajalo 2 mjeseca), za čudnovate (hipohondrijske) brige, za stresove, strahove, napetosti, za turbulentne poslovne izazove (čitaj: probleme), za izokrenute i preokrenute poslovne odluke, za razgovore i uvjeravanja, za svakodnevne uspone i padove.