
1. siječnja 2024.
Intenzivna, najintenzivnija do sada. I nikada teže za opisati kakva je bila.
Prožeta razočaranjima, najviše u ljude. Ali nema razočaranja bez očaranja, a ja sam sebe znala očarati krivim stvarima i krivim ljudima.
Nikada nisam bila obožavatelj tih posebno značajnih dana, uvijek su mi samo stvarali stres i pritisak. A zanimljivo je da je upravo objavljivanje novogodišnjih tekstova na Facebooku mene vratilo pisanju…
…
Danas, nakon što je prošlo 11 godina od mog prvog novogodišnjeg teksta, ponosna sam i sretna što se kroz ove tekstove mogu podsjetiti na sva svoja prethodna iskustva, na uspjehe i neuspjehe, na prekrasne i (pre)teške dane, ali još važnije od toga, ovi tekstovi pokazuju mi koliko sam se kroz godine mijenjala i koliko sam “(na)rasla”.

Intenzivna, najintenzivnija do sada. I nikada teže za opisati kakva je bila.
Prožeta razočaranjima, najviše u ljude. Ali nema razočaranja bez očaranja, a ja sam sebe znala očarati krivim stvarima i krivim ljudima.

Ona. Čista. Jednostavna. Beskrajna.
Ona koja čeka. Strpljivo. Smireno. Staloženo. Ona koja tinja u srcu i ne posustaje. Nikada. Ona koja je skromna, skrovita, i ponizna.
(“Tako bih htjela da je sutra s nama.”
“I bit će. Znaš da će biti.”)

Novogodišnja razmišljanja No. 8 Kad ti u jedan zagrljaj stane sve. Nikad nisam voljela (d)očekivanja nove godine. Kao da bi ta jedna noć trebala biti posebna, i velika. Ni odbrojavanja mi nisu draga. Kao da će se kad otkuca ponoć nešto dogoditi. A zapravo se ne dogodi – ništa. Mislila sam da će biti drugačija,