
1. siječnja 2018.
Bila je nekako…ne znam, zapravo, koju riječ bih odabrala, možda – čudna. Zbunjena. Neprihvaćena. Neočekivana. Svašta je donijela. Kao da se nije baš snašla. A možda se ni ja nisam najbolje snašla s njom.
Nikada nisam bila obožavatelj tih posebno značajnih dana, uvijek su mi samo stvarali stres i pritisak. A zanimljivo je da je upravo objavljivanje novogodišnjih tekstova na Facebooku mene vratilo pisanju…
…
Danas, nakon što je prošlo 11 godina od mog prvog novogodišnjeg teksta, ponosna sam i sretna što se kroz ove tekstove mogu podsjetiti na sva svoja prethodna iskustva, na uspjehe i neuspjehe, na prekrasne i (pre)teške dane, ali još važnije od toga, ovi tekstovi pokazuju mi koliko sam se kroz godine mijenjala i koliko sam “(na)rasla”.

Bila je nekako…ne znam, zapravo, koju riječ bih odabrala, možda – čudna. Zbunjena. Neprihvaćena. Neočekivana. Svašta je donijela. Kao da se nije baš snašla. A možda se ni ja nisam najbolje snašla s njom.

(Da nema ovih novogodišnjih postova, vjerojatno bi me striček Mark već davno izbacio sa svoje megapopularne društvene mreže.)
Završetak stare, i početak još jedne nove godine… 2017.-ta (rođenje u ‘90.-oj uvelike olakšava računanje koji ću ono rođendan navršiti ove godine).

Novogodišnja razmišljanja No. 2 (sad je već tradicija 🙂) Na kraju stare godine i početku nove neću razmišljati o tome što sam to trebala/morala napraviti a nisam, što se to od mene očekivalo u 25.-oj godini (zapravo je 26.-ta ali mi zvuči previše), a nije bilo ni blizu ostvarenja, niti ću žaliti za neostvarenim ciljevima