Novogodišnja razmišljanja No. 9
Ona.
Čista.
Jednostavna.
Beskrajna.
Ona koja čeka. Strpljivo. Smireno. Staloženo.
Ona koja tinja u srcu i ne posustaje. Nikada.
Ona koja je skromna, skrovita, i ponizna.
(“Tako bih htjela da je sutra s nama.”
“I bit će. Znaš da će biti.”)
Ona koja me vraća na tračnice. Podsjeća na ono bitno.
Ona koja zna što mi je važno, i zna biti najbolja podrška.
Ona koja će zagrliti uvijek, najjače.
Ona kojoj nikada, ali nikada neće biti teško ponoviti iste riječi, jer zna da je važno da ih znam.
Ona zbog koje sve ostalo prelazi u drugi plan.
Ona koju, kada se dogodi, imaš u fokusu.
Ona s kojom plešem, plačem, trčim, smijem se, padam, dižem se.
Ona zbog koje ne odustajem. Nikada.
Ona zbog koje mi nisu važna svjetla reflektora.
Ona zbog koje svoj veliki dan želim provesti skromno, jednostavno i dostojno. Zbog nje, jer je ona jedina važna.
Ona zbog koje ne osjećam ni najmanji strah u onim velikim, najvećim trenucima.
Ona zbog koje idem u novi dan, u novi život, “bez savršeno nacrtanog plana, ali nikad sigurnija u svoju odluku”.
(“A kako ćemo mi to?”
“Ovako. Zajedno.”
I zagrli me najjače što može.)
Ona kojoj ništa nije teško napraviti. Koja će brinuti o meni, paziti me, i nikad se neće umoriti. Ona koja je nježna, topla i suosjećajna.
Ona koja zna da imam jezero suza koje nikad ne presušuje. I znam da će ih uvijek brisati.
Ona kojoj moje mane i ranjivosti nisu prepreka, već prilika za njegovanje.
Ona koja ne pogne glavu kad trpi napade, kad je okružena nerazumijevanjem.
Ona zbog koje sve ima najveći smisao.
Ona kojoj su nemogućnosti i prepreke poticaj da bude upornija i hrabrija.
(“Ti možeš sve. Sve što poželiš.
Ja vjerujem u tebe.”)
Ona s kojom putujem u neistražena mjesta.
Ona koja mi daje snage da se suočim sa strahovima, da ustrajem kad mislim da ne mogu, da osvajam planinske vrhove, da pobjeđujem samu sebe, da padam na koljena i ponovno se dižem.
Ona zbog koje nije bitno gdje sam, nego s kim sam.
(“Gdje si ti, tu sam ja,
Tu je mojoj duši dom.”).
Ona koju ne zanimaju ni pitanja, ni komentari, ni prigovori.
Ona koja vjeruje u sebe i radi po svom.
Ona koja me ne prestaje osvajati malim sitnicama, ali velikim djelima.
Ona koja mi je ušla u srce sviranjem gitare, čak i preko poruke.
Ona koja me iznenadila u jutarnjim satima, kad se činilo da je kraj…
(“And then I tell her, as I turn out the light
I say, ‘My darling, you are wonderful tonight
Oh my darling, you are wonderful tonight.’”)
U slobodi izbora odabrala sam nju.
Čistu, jednostavnu i beskrajnu Ljubav.
Odabrala sam nju jer je ona odabrala mene.
Ljubav mojega M. ❤️
Prošla godina nije bila ni čarobna, ni čudesna, ni bajkovita. Bila je tako životna i stvarna.
Bila je puna velikih iskustava, i prepuna širokog spektra različitih emocija.
(“I ako tko udari na jednoga, dvojica će mu se oprijeti.
I trostruko se uže ne kida brzo.”)
Dala mi je jedan novi, drugačiji život i jedan novi put.
Dala mi je i ovaj sadašnji trenutak.
Ja ga čvrsto grlim i ne puštam, a vi? 🙂
Neka vam je sretna nova 2023. godina!
(“Znaš…ja stvarno mislim da si ti najbolji čovjek na svijetu.”
“Znaš…jedino s tobom ja to mogu biti.”)
❤️
