Za mjesec dana bolovanja (koje je trajalo 2 mjeseca), za čudnovate (hipohondrijske) brige, za stresove, strahove, napetosti, za turbulentne poslovne izazove (čitaj: probleme), za izokrenute i preokrenute poslovne odluke, za razgovore i uvjeravanja, za svakodnevne uspone i padove.
Bila je nekako…ne znam, zapravo, koju riječ bih odabrala, možda – čudna. Zbunjena. Neprihvaćena. Neočekivana. Svašta je donijela. Kao da se nije baš snašla. A možda se ni ja nisam najbolje snašla s njom.
(Da nema ovih novogodišnjih postova, vjerojatno bi me striček Mark već davno izbacio sa svoje megapopularne društvene mreže.)
Završetak stare, i početak još jedne nove godine… 2017.-ta (rođenje u ‘90.-oj uvelike olakšava računanje koji ću ono rođendan navršiti ove godine).