Novogodišnja razmišljanja No. 5
- Za mjesec dana bolovanja (koje je trajalo 2 mjeseca),
- za čudnovate (hipohondrijske) brige,
- za stresove, strahove, napetosti,
- za turbulentne poslovne izazove (čitaj: probleme),
- za izokrenute i preokrenute poslovne odluke,
- za razgovore i uvjeravanja,
- za svakodnevne uspone i padove,
- za sve trenutke nespremnosti i jada,
- za sve trenutke umješnog razgovora, za “otkrivanja” i “razotkrivanja”,
- za ono “ti si jedna od onih zbog kojih sam ja tu”,
- za traženje potencijala – u svima, i u svemu,
- za završetke i nove početke,
- za razumijevanja i nerazumijevanja,
- za iskazivanje mišljenja koje nitko ne razumije (ili ne želi razumjeti),
- za dolaske i odlaske,
- za rasprave o smislu i besmislu,
- za prestrašene pozive u 5.30,
- za čekanje na ulici,
- za tatinu vanzemaljsku, vanserijsku i neobjašnjivu snagu,
- za njegovo preživljavanje po (koji ono?) treći put,
- za ispunjena i neispunjena očekivanja,
- za suze u očima,
- za sve izgovorene i neizgovorene misli,
- za prisjećanja na glas, na lice, na sve što mi je dala i u meni potaknula,
- za nedostajanje, za beskrajno, bolno i neprekinuto nedostajanje (❤️)…
- Za pobjede i poraze,
- za smijanja, za druženja,
- za Laubu,
- za svaki challenge accepted,
- za 3 ruma i 2 cole (koje je najbolje piti u dvoje),
- za zumbu, ples i bokove,
- za sudaranja u nogama, razmišljanjima i odlukama,
- za dobivanje prekrasne (i priznajem stresne) uloge kume,
- za pozive “Želim znati kako si”,
- za očaranja i razočaranja vlastitim idolima,
- za sve strahove i brige, napadaje panike,
- za razočaranja, odustajanja, nespremnosti, neznanja, neshvaćenosti,
- za krive poglede, pasivno-agresivne odgovore i pritiske,
- za neobavezne i slučajne razgovore,
- za poticaje, radosti, ushićenosti, iskrenosti,
- za toplinu,
- za sunčana, kišna i snježna jutra,
- za velike, snažne, “odjednom”- i “stvarno mi nedostaješ”- zagrljaje,
- za sve mudre, vrijedne i poučne knjige,
- za sve što želim reći, a ne znam kako,
- za prevelike osjećaje koji mi zarobljuju i dušu i tijelo,
- za svako ono: “Petrić, ljudi su takvi”, a ja znam da nisu,
- za moju sestru – moju najveću podršku, oslonac, nadu i poticaj,
- za to što mi je dala najljepšu ulogu koju sam mogla dobiti,
- za nju, za moju malu M. ❤️ – za najdivnije čudo ljubavi i života,
- za svako ono ludo, neshvatljivo, nerazumno, utopističko i moje iskreno vjerovanje da mogu nešto promijeniti, i –
- za strpljivost koja mi nedostaje
- za usamljenost koja me nekad prati
- za suze koje mi naviru
- za osjećaje koje ne znam pokazati
- za zagrljaje koje ne mogu dati
- za godinu koja je prošla
- za sve što imam i što nemam
- za život koji živim
–
hvala!
Razmišljajte, čitajte i razgovarajte puno, slušajte još više, poštujte, cijenite i volite najviše!
I, hvala na zlatnom vinu, opet je tu! 2019., dobro došla! 🙂


