Novogodišnja razmišljanja No. 4
(“Život mi ponekad…)
Bila je nekako…ne znam, zapravo, koju riječ bih odabrala, možda – čudna. Zbunjena. Neprihvaćena. Neočekivana. Svašta je donijela. Kao da se nije baš snašla. A možda se ni ja nisam najbolje snašla s njom.
Da, mislim da u tu jednu riječ (čudna) stane cijela 2017.-ta. Neću analizirati društvena zbivanja, događaje u sudnicama, stanje na cestama, pucnjave na ulicama i izbjeglice na granicama. Jer, zapravo, ne znam što bih rekla o tome. Ove su mi godine različiti portali ostali negdje u sjeni. Odlučila sam izbaciti čitanje crnih, sivih i crno-sivih vijesti. Ionako sam se i sama prečesto našla u sivilu.
Starija – a osjećajnija. Starija – a anksioznija. Starija – a neshvaćenija. Mislim da mi je onaj moj stari weltschmerz ove godine bio još jači, kao da već nije dovoljno boravio kod mene. Istina, nisam baš naučila staviti u stranu one ne baš zdrave osjećaje koji mi ionako ne donose ništa dobro (rekli bi ljudi u bijelom: kronični sindrom stresa). I baš ih je ove godine bilo puno.
(…mnogo daruje…)
Dočekali su me ove godine novi poslovni izazovi koji su bili, pa, više nego izazovni. U ovoj sam godini upoznala toliko novih, divnih ljudi; oni manje divni dali su mi priliku da učim o sebi, radim na sebi, i ustrajem u onome što mislim da je ispravno. I znate što? Naučila sam. Više nego ikad ove sam godine naučila čvrsto izložiti svoje stavove, biti uporna, zaboraviti na sram (i što će drugi reći), prepoznati kome, što trebam i kada reći, i naučila da se mojih 687 % neće uvijek cijeniti, ali će postupno stvarati temelje da postignem baš ono što želim.
(…čak i kad zlo u njemu caruje…)
Vjetrenjače su mi ove godine postale zidovi, pruženih ruku baš i nije bilo, a iz mene kao da je netko stalno izvlačio energiju. Priznajem, ove sam godine bila (pre)često tužna zbog svega što se događa, zbog nedovoljno razumijevanja, suosjećanja, ljudskosti, ponekog backstabanja i činjenice da piva ima stvarno previše kalorija. I, najviše sam bila tužna kad bih u tatinim očima vidjela beskrajnu upornost i snagu izmiješanu s razasutim komadićima tuge, koji mu (svako malo) zacakle oči (i meni nedostaje tvoja plesna partnerica, tata, ❤, već dugih 5 godina). Nisam baš “velika” i hrabra kad se radi o odlascima. Žao mi je što ih je ove godine u mojoj blizini bilo toliko (ne želim ni pomišljati na omjer broja onih koji su još uvijek oko mene i broja onih koji su gore – bako, baš si trebala još malo pričekati).
(…jedan je i ja ga ne dam…)
Ipak, imala sam ove godine toliko divnih druženja, toliko prekrasnih upoznavanja i toliko neobično-zanimljivih ljudi koji imaju baš neobično-zanimljiv smisao za humor. I koji, što je najvažnije, odlično plešu!
I, zbog svega toga, mislim da sam te ipak pobijedila. Na kraju krajeva, ti odlaziš, ja ostajem. Sretna i nesretna, umorna i energična, ali uporna i hrabra. I, znaš šta, u nekim svojim malim “projektima” ipak sam uspjela, i dobila iskreno i toplo “Hvala za sve” – i baš zbog toga znam da je dobro tu gdje jesam sa svime što jesam. 😊
(…sretna sam.”)
Reći ću, ponovno, hvala za sve što imam:
- za (herojskog) tatu,
- za (najmudriju, najbrižniju i najpožrtvovniju) sestru (i prijateljicu),
- za divne (nove i stare) prijatelje,
- za sve nove trash pjesme (posebno hvala od mojih bokova – ove godine viđale su vas čak i ekskluzivne dvorane City Plaze),
- za sve (stare i nove) knjige,
- za sve osmijehe i zagrljaje.
I jedino, jedino što si u novoj godini želim je zdravlje i da nas je jednak broj (eventualno veći).
Dragi frendići, psihologica je opet bez savršenih preporuka za vas, onako iz srca sve što vam želim su dobri prijatelji, zdravi roditelji, romantično-ekskluzivne ljubavi, (samo ponekad) teta Cola i striček Jacky (pazite s omjerom), kuna (dvije, tri, pet) za ulične svirače i hrabro srce za nizozemske “vjetrenjače”.
Čitajte, trčite, plešite, budite ambiciozni, budite sve ono što vam drugi kažu da ne možete, razgovarajte (dugo i neopterećeno), slušajte (i umom i srcem), budite iskreni i pouzdani, suosjećajte više, osuđujte manje, i živite ljubav svakog dana!
Ja znam da hoću!
Čaša (zlatnog) vina je tu, 2018., dobro došla! 😊
