Tko sam ja?
Ja sam osoba.
Ja sam osoba koja osjeća, misli, doživljava, percipira. Ali prvenstveno osjeća.
Ja sam osoba koja snažno proživljava svaku emociju.
Ja sam osoba koja je najsretnije sretna i najtužnije tužna.
Ja sam ona koja misli.
Ja sam ona koja ni u jednom trenutku ne može izgovoriti sve misli koje joj prožimaju glavu.
Ja sam ona za koju su govorili (i govore) da sam preosjetljiva.
Ja sam ona koja osjeća osjećaje drugih oko sebe.
Ja sam ona koja svoje emocije ne može sakriti i ne skriva ih, bez obzira je li ispred mene moj najbolji prijatelj ili predsjednik uprave kompanije u kojoj radim.
Ja sam ona koja voli slušati, razgovarati i upijati, upijati znanje, informacije, iskustva.
Ja sam ona koja iskreno govori o svojim stavovima.
Ja sam ona koja duboko u sebi proživljava svaku bol svojih najbližih.
Ja sam ona koja se bori za svoju istinu i za svoju sreću.
Ja sam Petra.
Ja sam supruga, mama, sestra, kćer, teta, prijateljica. Psiholog po struci, ali ja bih rekla – psiholog po pozivu, po pozivu svog srca i duše. Desetak godina radim u području ljudskih potencijala. Radila sam dosad u četiri kompanije, i s tisuće različitih ljudi. Radila sam s ljudima koji su me poštovali i koji me nisu poštovali, radila sam s onima koji su se divili mom načinu rada i s onima koji su ga htjeli unazaditi, radila sam s onima koji su vjerovali da mogu sve što poželim i s onima koji su svako moje nastojanje umanjivali i sabotirali. Moje radno iskustvo je istovremeno i prekrasno i bogato, i teško i izazovno. Ali naučilo me puno toga.
Ja sam supruga.
Supruga sam prekrasnog čovjeka. Ja sam ona koja još uvijek uči kako biti (najbolja) supruga čovjeku svog života. Ja sam ona koja svaki dan zahvaljuje jer uz sebe ima najveću moguću podršku, strpljenje, brižnost, nježnost, i ljubav – ljubav u svakom smislu te riječi.
Ja sam mama. MAMA.
Ja sam mama koja se tek navikava na to da je mama. Ja sam ona koja u isto vrijeme s nestrpljenjem i sa strahopoštovanjem čeka trenutak kad će čuti tu riječ: “Mama”. Ja sam mama čiji je početak majčinstva bio težak. Ja sam mama koja o tome ne želi šutjeti. Ja sam mama jedne čudesne djevojčice čiji je dolazak k meni bio posebno čudesan. Ja sam mama koja još uvijek ne može vjerovati da je mama.
Ja sam osoba koja se zaljubila u svijet prenatalne i perinatalne psihologije. Tražila sam taj svijet i on je došao k meni, i zaokupio me, potpuno neočekivano i u punom opsegu, i to već prije početka mog majčinstva (kao da je znao). I u posljednje dvije godine taj svijet je postao moj novi svijet, koji tek otkrivam, i uživam u tome. Stvaranje novog života, dolazak novog čovjeka, majčinstvo, život beba, život obitelji, toliko su duboke, kompleksne i emotivne teme. Ali, prije svega, toliko važne. Beskrajno važne. Osim što se kroz njih educiram kao stručnjak, kroz njih prvenstveno mijenjam sebe, rastem kao osoba, kao supruga i kao mama. I nadam se da ću dio tih tema i tebi prenijeti kroz svoje pisanje.
Na kraju, moram ti priznati da imam jednu neostvarenu želju.
Ja sam ona koja želi zagrliti cijeli svijet jer smatram da ovom svijetu upravo to i treba.
Ovom svijetu i svima nama treba više viđenosti i ljubavi.