Postoji jedan dio mene koji nema nijednu ulogu, a ima onu najznačajniju – onu u kojoj sam ja – JA.
Onaj dio mene koji sam godinama najmanje njegovala, a koji mi vrijedi najviše.
Onaj u kojem sam ja – JA – biće koje je došlo na ovaj svijet da tamo ostavi trag, biće koje je vrijedno i dovoljno.
Još uvijek sam na putu otkrivanja svog najdubljeg JA, bez kojeg nijedna druga uloga ne bi postojala ni imala smisla.
Ovdje ću ti pisati o sebi, o životu, o osjećajima, o težini i o lakoći.
Prije nekoliko tjedana bio mi je rođendan. Godinama mi je to bio dan u kojem sam duboko u sebi osjećala tugu. Imala sam potrebu biti sretna, htjela sam slaviti taj dan, htjela sam slaviti život, ali u sebi nisam to uopće osjećala. Pa sam se pravila da je sve u redu, da sam dobro, i […]
Podsjetnik koliko sam sretna Read More »
Jedan od razloga zašto sam htjela pokrenuti blog bila je potreba da kažem više od onog što mogu reći u uobičajenim situacijama. Moja želja stara je vjerojatno koliko i ja. Nisam oduvijek znala u kojem obliku bih dijelila svoja razmišljanja, ali znala sam da ih želim dijeliti. Drugi razlog jest činjenica da sam se u
Priča o (mojoj) ranjivosti Read More »
Neki dan me jedna skroz obična, spontana situacija podsjetila na nešto što mi je bilo teško u porodu. Vratila me u situaciju koja mi nije bila ni ugodna, ni lijepa, i za koju bih voljela da se nije odvila na način na koji jest. Nekoliko dana iza toga imala sam jedan težak razgovor. Razgovor u
Znaš li da imaš mogućnost izabrati Read More »