O imenu bloga

Riječi petros i petra u grčkom jeziku bile su sinonimi i značile su “kamen temeljac” i “velika stijena”. Kasnije je ta razlika nestala iz jezika, te su na grčkom dijalektu Koine te riječi jednostavno značile “stijena”.

Ali nekako su me najviše u srž pogodile riječi iz Biblije: “Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.”

Snažne i velike riječi. I snažno i veliko značenje imena.

Često sam razmišljala o tome kako ja uopće nisam stijena. Bila sam “mala Petrica” i “mamina maza”, daleko od stijene, rekla bih.

Kako sam odrastala, tako sam se suočavala sa sve težim iskustvima, od usamljenosti i nepripadanja, do mamine bolesti i nekih svojih dijagnoza.

Svako od tih iskustava bilo je na svoj način teško, i svako od njih utjecalo je na mene. U nekom trenutku, kad sam pogledala “iza sebe”, shvatila sam da ima nešto “stijene” u meni, i počela sam sve više voljeti svoje ime i s ponosom ga nositi.

Danas značenje svog imena gledam iz neke nove perspektive. Ja jesam “stijena” – jer sam hrabra, jer sam uporna, jer sam borbena. U isto vrijeme nisam nimalo “stijena”, jer sam nježna, topla, osjećajna.

Danas razumijem da je u redu i jedno drugo, i u ulozi mame, i u ulozi stručnjaka.

U redu je boriti se, u redu je biti čvrst, pa i tvrdoglav ponekad, ali je isto tako u redu pustiti nježnosti da izađe na površinu.

Ja sam “mama – stijena” – jer sam se borila da moja djevojčica dođe na ovaj svijet na najbolji mogući način za nju, i za mene, jer sam bila hrabra kad smo prolazili kroz teške trenutke s njom, jer sam bila tvrdoglava i vjerovala svojoj intuiciji više nego savjetu stručnjaka koji nije uvažavao naše iskustvo.

Ja nisam “mama – stijena” – jer se kraj svoje djevojčice topim kao sladoled na suncu, jer plačem i od sreće i od brige za njezinu budućnost, i jer ću uvijek birati nježnost i ljubav prije bilo kojeg drugog načina odgoja.

Sve sam ovo ja – Petra.